Lonjsko polje kao lijepa žena koju misliš da znaš,ali nikad nisi sakupio dovoljno hrabrosti da joj priđeš i upoznaš je.Osjećaš se smiješno i čudno kao da je voliš, ali zapravo ne znaš što osjećaš.Na trenutak postaješ sebičan poželiš da je samo tvoja, ali odmah shvatiš da baš to što joj ne znaš ni ime svaki put otkriva neku novu ljepotu i ti zapravo ne želiš znati njeno ime, želiš samo da ti pruži još jedan trenutak za  pamćenje.

Prije desetak godina u bespućima i nepreglednim prostranstvima Lonjskog polja bila je skoro rijetkost sresti nekog i popričati jer je do najljepših kutaka bilo vrlo teško, ili skoro nemoguće doći. Kiša, snijeg, poplavljeni putevi, blato, bile su skoro ne premostive  prepreke.Želja da se uhvati jedinstveni trenutak bila je jača od svih nepogoda i jasna samo zaljubljenicima u fotografiju.Razvojem prometnica i prijevozne tehnike u Lonjsko polje odlaze stotine ribiča i izletnika.Neki od njih misle da je polje mjesto gdje treba doći i "uzeti nešto za sebe", a iza sebe ostaviti samo svoje smeće.Doći u Lonjsko polje i ostaviti samo "tragove svojih stopa" trebao bi biti moto svih koji ga posjećuju i vole , ne samo Lonjsko polje nego prirodu u cijelosti .

Ljepotu Lonjskog polja opisali su mnogi.Divlja ljepota koju ponekad nedovoljno cijenimo, ljepota koju čovjek ponekad samo kvari misleći da čini nešto dobro sebi i prirodi.Lonjsko polje baš je onakvo kakvo treba biti,i tu čovjek ništa ne može popraviti u iskonskom smislu.Ono što čovjek može i mora je spriječiti uništavanje tog parka prirode.Ljudi koji desetljećima žive u skladu s prirodom,sa svojim rodama i žabama po kojima su daleko poznati u svijetu trebali bi ponekad dići glas i spriječiti uništavanje svog životnog okoliša,ali baš neki od njih čine ono što ne treba -uništavaju ili još gore,jednostavno ne čine ništa.

Fotografije Lonjskog polja  nastajale su u periodu od 1996 do 2007 godine.Neke su nastale u vrlo teškim vremenskim uvjetima kada je dolazak do željene lokacije otežavalo rano proljetno blato i poplavna voda.Ovo je možda jedna od rijetkih stranica kojoj nije primarna  namjera privući što više gostiju koji će posjetiti polje u komercijalnom smislu , ali ako u tome na bilo koji način i pomogne neka svi oni koji požele doći i uživati u ljepotama ovog parka prirode imaju na umu: Dođite, ali kada odete iza sebe ostavite samo tragove svojih stopa.

(Zoran Ožetski)