Šumske zajednice prekrivaju oko 60% površine Lonjskog polja, travnate zajednice zauzimaju oko 30%, dok samo 10% odpada na poljoprivredne površine.

 

 

Šumske biljne zajednice

Šuma crne johe s trušljikom

Zajednica raste na tresetnim i bazama bogatim, humusno glejnim tlima, koja su zasićena vodom. U sloju drveća dominira crna joha, koja može doseći znatne dimenzije. Uz crnu johu mogu rasti i poljski jasen (Fraxinus angustifolia) i nizinski brijest (Ulmus laevis), a na povišenim rubovima i hrast lužnjak (Quercus robur). Sloj grmlja dobro je razvijen i u njemu rastu crvena hudika (Viburnum opulus), prava krkavina (Rhamnus catharticus), sremza (Prunus padus), trušljika (Frangula alnus), svibovina (Cornus sanguinea), te obična kurika (Euonymus europaeus). U sloju niskog raslinja rastu dugoklasi šaš (Carex elongata), vučja noga (Lycopus europaeus), paskvica (Solanum dulcamara), hmelj (Humulus lupulus) i dr.
Šuma crne johe s trušljikom razvija se na slabo kiselom organogeno-močvarnom tlu. Najveći dio godine ova šuma nalazi se pod vodom dubine 20-70 cm. Zbog te trajno prisutne stajaće vode, crna joha razvija posebne bočne čunjaste izdanke oko kojih se skuplja mulj i mrtvi biljni materijal, te se stvara tlo na kojem se onda zakorjenjuju zeljaste biljke.
Za razliku od šuma crne johe s dugoklasim šašem, ovaj tip šume crne johe nije reliktnog karaktera, nego predstavlja pionirsku i prijelaznu zajednicu u kojoj crna joha osvaja otvoreni teren, izgrađuje šumu, te stvara povoljne uvjete za razvoj drugih drvenastih vrsta, prvenstveno hrasta lužnjaka.
U sloju drveća uz crnu johu rastu još i poljski jasen (Fraxinus angustifolia) i nizinski brijest ili vez (Ulmus laevis). Sloj grmlja slabo je razvijen i u njemu rastu trušljika (Frangula alnus), crvena hudika (Viburnum opulus), siva vrba (Salix cinerea) i divlja ruža (Rosa canina s.l.). U sloju niskog raslinja razlikuju se biljke koje rastu na čunjastim pridancima uz stabla johe i one koje rastu na samom tlu. Na čunjevima rastu npr. tresetna paprat (Dryopteris carthusiana), žuti gavez (Symphytum tuberosum), dobričica (Glechoma hederacea), paskvica (Solanum dulcamara) i dr.
Na samom tlu rastu širokolisni dvornik (Polygonum lapathifolium), močvarna broćika (Galium palustre), vrbolika (Lythrum salicaria), rebrača (Hottonia palustris), kaljužnica (Caltha palustris), žuta perunika (Iris pseudacorus), vodena leća (Lemna trisulca) i dr.


Šuma poljskog jasena sa kasnim drijemovcem

Od svih nizinskih šumskih zajednica, ova je najizloženija dugotrajnom djelovanju površinskih i visokih podzemnih voda. Razvija se na aluvijalnim glinastim tlima koja su izrazito džombasta, te su bazične do kisele reakcije. Površinska voda, dubine do 1 m, zimi se često smrzne, te nastaju velike štete na stablima jasena. Zajednica zauzima depresije, tzv. bare i tanjure, u tlu u koje se slijeva voda s okolnih viših područja. Budući da se ne može procijediti u dublje slojeve tla (jer je tlo nepropusno i dobro natopljeno), gubi se jedino isparavanjem. Dakle, mikroreljefna svojstva terena, režim visokih voda i nepropusnost tla osnovni su čimbenici koji uzrokuju pojavljivanje ovog tipa šume.
Šume poljskog jasena čine tzv. barsku granicu šume, jer u slučaju da je prisutna još veća količina vode, nemoguć je razvitak bilo kakve šume, te se na takvim mjestima razvija tipična močvarna vegetacija.
Ova šuma karakteristična je i po tome što najkasnije od svih nizinskih šuma prolistava u proljeće, a u jesen prva gubi lišće. U sloju drveća obično nema drugih vrsta osim poljskog jasena, jer ne podnose tako velike količine vode. Sloj grmlja također je siromašan vrstama i vrlo je slabo razvijen, a tvore ga velika žutilovka (Genista elata), trušljika (Frangula alnus), neke vrste vrba (Salix spp.) i sl. Sloj prizemnog raslinja vrlo je dobro razvijen i čini ga veliki broj vrsta. Neke od najčešćih su žuti šaš (Carex vesicaria), busenasti šaš (Carex elata), močvarna broćika (Galium palustre), kasni drijemovac (Leucojum aestivum), paskvica(Solanum dulcamara), obični sit (Juncus effusus), vodeni grbak (Rorippa amphybia), žabočun (Alisma plantago-aquatica), vodena pirika (Glyceria fruitans), tresetna paprat (Dryopteris carthusiana) i dr.

Šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke

Šume hrasta lužnjaka uspijevaju iznad šuma vrba, topola, crne johe i poljskog jasena, na terenima koji su nekoliko metara iznad normalnog vodostaja. Oni su periodično plavljeni stagnantnom vodom (ali poplava traje kraće vrijeme) ili su izvan dosega poplavnih voda (ali su još uvijek dovoljno svježi). Zajednica se razvija na mineralno-močvarnom, slabije ili jače kiselom tlu i na pseudoglejnom, odnosno podzolastom, slabo kiselom tlu. Razina podzemne vode ostaje tijekom cijele godine relativno visoka, a na površini voda stagnira vrlo dugo (do lipnja ili srpnja), jer je tlo glinasto i vrlo slabo propusno, tako da se voda gubi hlapljenjem, a ne procjeđivanjem u dublje slojeve.
U sloju drveća prevladava hrast lužnjak (Quercus robur), a zatim poljski jasen (Fraxinus angustifolia), nizinski brijest (Ulmus laevis), bijela joha (Populus alba) i crna joha (Populus nigra). Čisti hrastici nisu prirodni, nego nastali sječom ostalih drvenastih vrsta, osobito u zapadnom dijelu areala ove zajednice. Takve čiste sastojine su znatno manje stabilne od prirodnih miješanih sastojina. Tradicionalno intenzivno žirenje svinja također djeluje negativno, jer se njime onemogućava pomlađivanje šuma.
Sloj grmlja je također bujan i raznovrstan, a tvore ga velika žutilovka (Genista elata), glog (Crataegus oxyacantha i C. monogyna), trnina (Prunus spinosa), divlja kruška (Pyrus pyraster), obična udikovina ili crvena hudika (Viburnum opulus), trušljika (Frangula alnus), kupine (Rubus spp.) i dr. Sloj niskog raslinja osobito je bujan u proljeće nakon poplava. Neke od najčešćih vrsta su rastavljeni šaš (Carex remota), uskolisni šaš (Carex strigosa), šumski rožac (Cerastium sylvaticum), odoljen (Valeriana officinalis), vučja noga (Lycopus europaeus), dobričica (Glechoma hederacea), žuta perunika (Iris pseudacorus), sedmolist (Aegopodium podagraria), močvarna mlječika (Euphorbia palustris), vodena metvica (Mentha aquatica), metljika ili metiljeva trava (Lysimachia nummularia), obični protivak (Lysimachia vulgaris), vodeni dvornik (Polygonum hydropiper) i mnoge druge.

Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba

Ova šuma se javlja iznad šume hrasta lužnjaka sa žutilovkom, izvan dosega poplavnih voda, na tzv. gredama, iako je tlo još uvijek pod utjecajem visokih podzemnih voda i zimi je zasićeno vodom. Ukoliko poplava i zahvati ove šume, ona je kratkotrajna i događa se rijetko, a razina vode ne premašuje nekoliko centimetara. Šuma se razvija na nizinskim smeđim tlima, na pseudogleju i mineralno-močvarnim, umjereno oglejanim tlima slabo kisele do neutralne reakcije.
U toj šumi, za razliku od prethodno opisane, sloj grmlja je slabo razvijen, a u njegov sastav, kao i u sastav prizemnog sloja, ulaze mnoge vrste koje inače rastu u šumama hrasta kitnjaka i običnog graba. Obični grab ne podnosi stajaću vodu i dugotrajnu visoku razinu podzemnih voda. Da bi mogao rasti, srednji vodostaj podzemnih voda mora biti između 2 i 3 metra. Nasuprot tome, hrast lužnjak dobro podnosi stagnantnu vodu.

Idi na galeriju fotografija

Ugrožene biljke

Ugroženo bilje

članak Ugrožene biljke
Na području Lonjskog polja žive biljke kojima prijeti opasnost od izumiranja uslijed nerazumnog čovjekova djelovanja.Jedna od ugroženih i strogo zaštićenih biljaka je obična kockavica.Saznajte više o biljkama suočenim s vrlo visokim rizikom nestajanja.

BROŠURE I BILTENI

tocka Zmije u hrvatskoj (PDF)
tocka Ekološka mreža duž rijeke Save (PDF)
tocka Slatkovodne ribe - svojte (PDF)
tocka Stanišni tipovi - 1.dio (PDF)
tocka Stanišni tipovi - 2.dio (PDF)
tocka Vidra - svojte (PDF)

Izdavač : DZZP - Zagreb

Za registrirane korisnike