Svilenica

Bilje::Svilenica

Svilenica (Asclepias syriaca L.) , ili cigansko perje je od 1 do 2 m visoka biljka lijepog i neobičnog izgleda, s trajnim i razgranatim podankom i uspravnom i šupljom stabljikom koja je obrasla sitnim dlačicama.Listovi su nasuprotni, oko 20 centimetara dugi, jajasto duguljasti, čitavog ruba, pri vrhu zašiljeni, s kratkom peteljkom, na naličju svjetliji, putenasti.Pravilni blijedoružičasti cvjetići sa 5 unatrag savijenih latica razvijaju se od lipnja do kolovoza u lijepim i bogatim štitastim cvatovima jaka i ugodna mirisa.U ranu jesen sazrijevaju do 8 cm dugi, srebrnosivi ovalni i mjehurasti plodovi, pokriveni bodljikavo bradavičastim tvorevinama.Sadrže brojne sjemenke s vrlo tankim svilenkastim dlakama.U svim dijelovima biljke ima mnogo mliječnog soka.

Domovina ove biljke je zapadni dio sjeverne Amerike, gdje raste kao jedan od najraširenijih korova.Svilenica se naveliko počela uzgajati u Njemačkoj sredinom 18. stoljeća , jer se vjerovalo da će svilenkaste dlake iz plodova poslužiti kao dobro predivo ( što se kasnije pokazalo netočnim). U nekim zemljama Europe pokušali su je uzgajati radi dobivanja kaučuka, a kultivirali su je i kao ukrasnu biljku zbog lijepih i mirisnih cvjetova.

Svilenica općenito voli sunčana mjesta i pjeskovito i plodno tlo, a osobito poplavna područja u blizini rijeka.Kod nas je vjerojatno "pobjegla" iz vrtova i vrlo dobro se udomaćila po vrbicima duž srednjeg i donjeg toka rijeke Save.

Svilenica se u mnogim zemljama iskorištava u industrijske svrhe, a služila je i u medicini.U vrijeme drugog svjetskog rata u SAD su naveliko sakupljali svilenkaste dlake iz plodova i koristili ih kao podstavu za odjela avijatičara, kojima su ujedno služile i kao pojas za spašavanje.Dlake su mnogo toplije i 6 puta lakše od vune.Kaučuk iz mliječnog soka iskorištavali su kao bazu gume za žvakanje.

Zbog opasnosti od istrebljenja ova vrijedna i korisna biljka ne bi se smjela bezobzirno čupati već bi je trebalo brati samo na mjestima gdje raste gusto i u velikom broju ostavljajući svakom podanku po nekoliko izdanaka da se biljka dalje razvija.

 

Fotografije:Zoran Ožetski // Tekst članka:samoniklo jestivo bilje Autor: Ljubiša Grlić

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Za registrirane korisnike