Oglas
Sisavci (Mammalia), najpoznatija skupina kralježnjaka, svoje mlade hrane mlijekom koje nastaje u mliječnim žlijezdama (sisama) ženki.Sise su karakteristične kožne strukture po kojima je čitav razred dobio ime.Mnogi sisavci rađaju žive mlade, a gotovo je svima tijelo pokriveno dlakom.Najveći broj vrsta sisavaca živi na kopnu, a neke su naselile zrak i vodu.Sposobnost zadržavanja stalne tjelesne temperature, bez obzira na promjenu vanjskih uvjeta, zaslužna je za izvanredno uspješan opstanak ove skupine.Sisavci su vrlo prilagodljivi te mogu mijenjati ponašanje u skladu s promjenama životnih uvjeta.
|
Koliko su sisavci različiti građom tijela i okolišom u kojem žive, toliko su im različiti i načini života. Postoje životinje koje su aktivne po danu, one koje su aktivne u sumrak i zoru, zatim noćne životinje, ali postoje i takve koje su aktivne i danju i noću. U odnosu na svoje društveno ponašanje postoje također značajne razlike. Pored vrsta koje su izraženi samotnjaci, ima i takvih koje žive u grupama koje se mogu brojati i do tisuću jedinki. Neke su vrste razvile vrlo kompleksne oblike ponašanja i njeguju stroge hijerarhijske odnose između sebe a sporazumijevaju se glasanjem i govorom tijela. Iako iznimka, ipak postoje i sisavci koji za lov ili u obrani koriste otrov. |
Građa tijela Tijekom svog razvoja, sisavci su naselili gotovo sva životna područja na Zemlji i pri tome razvili vrlo različite oblike. Čitav niz vrsta prilagodio se životu u vodi kako građom tijela tako i organa tom okolišu. Najbolje prilagođeni životu u vodi su kitovi. Njihova građa tijela više nalikuje ribljoj nego ostalim sisavcima. Prednji udovi su se oblikovali kao peraje, stražnji udovi su se izgubili, a rep se preoblikovao u repnu peraju. Druge vrste, kao perajari, (ili poznatije kao foke, tuljani) i morske krave (poznatije kao sirene) nisu se tako potpuno prilagodile kao kitovi. I u odnosu na veličinu tijela postoje ogromne razlike: najmanjim sisavcima smatraju se svinjoliki šišmiš i etrurski mali miš, koji su svaki teški samo 2 grama, dok je plavi kit vjerojatno najveća, ne samo danas nego ikada živuća životinja na Zemlji. Oni mogu težiti do 150 tona, što je 75 milijuna puta više od najmanjih sisavaca.
|
 |
 |
 |
 |
Sisavci Lonjskog polja
Na području Parka obitava, uz ostale, 7 vrsta sisavaca koji su stalno vezani za vodena staništa: vidru (Lutra lutra), vodena rovka (Neomys fodiens i Neomys anomalus); vodeni voluhar (Arvicola terrestris). Još 14 vrsta sačinjava zajednicu malih sisavaca kojima je stanište poplavna šuma hrasta lužnjaka. Dominantne vrste zajednice malih sisavaca su riđa voluharica (Clethrionomys glareolus) i šumski miš (Apodemus flavicollis) - od glodavaca, te Sorex araneus – šumska rokva od kukcojeda. Područje daje optimalne uvjete za rast običnog jelena, a stabilna je populacija divlje mačke i vidre. Dabar je reintroduciran. Zabilježeno je 8 vrsta šišmiša, a prisutna je i sve veća populacija čaglja.
 |
Bakterije pomogle sisavcima u evoluciji
Znanstvenici su na temelju istraživanja došli do zaključka da su sisavcima u evoluiranju i nastanjivanju planeta pomogle upravo bakterije.
Mikrobi koji omogućuju stoci jesti travu i gorilama da probavljaju lišće vjerojatno su bili tajno oružje koje je poslužilo sisavcima da osvoje planet, objavili su znanstvenici.
Dva različita tima istraživača objavili da su bakterije koje žive u tijelima ljudi i drugih životinja zapravo pomogle evoluiranju različitih vrsta.
cijeli članak ( www.dalje.com )
fotografije:Zoran Ožetski // tekst članka: Lonjsko polje- plan razvoja, Velika enciklopedija životinja, Wikipedia
Share
